Opera DON ĐOVANI

SADRŽAJ:

Radnja se događa u Sevilji, sredinom XVIII vijeka.

I čin:

Don Đovani živi samo za zadovoljstvo. Leporelo, Don Đovanijev sluga čuva stražu u vrtu Komendatoreove palate. Za to vrijeme, njegov gospodar zavodi Dona Anu u njenoj sobi. Dona Ana je Komendatoreova ćerka i vjerenica Don Otavia. Komendatore nailazi, ugleda ih i dolazi do dvoboja u kojem on strada od strane Don Đovanija. Don Đovani bježi, a Don Otavio prekasno pristiže u pomoć i nad mrtvim tijelom se zaklinje Dona Ani da će osvetiti smrt njenog oca. U bijegu, Don Đovani se upušta u nove avanture. Srijeće Dona Elviru, koju je
nekada zaveo i koja pokušava da ga ponovo vrati sebi. Na prevaru, on bježi od nje i ostavlja je sa Leporelom. Ljubomorni Leporelo pripovijeda Elviri o hiljadama žena koje je Don Đovani zaveo. Priprema se Cerlinina svadba. Kako bi joj se približio, Don Đovani poziva sve svatove u svoju palatu. Don Đovani grabi priliku da ostane nasamo sa Cerlinom koja tokom razgovora sa njim pokazuje koristoljubivost i istovremeno mudro odolijeva njegovom upornom udvaranju. Zatiče ih Dona Elvira, koja pričom o ženskom poštenju pokušava da otjera mlađu rivalku. Za Đovanija postaje sve neizvjesnija situacija kada se sve tri žene nađu na jednom mjestu i kada ga suočavaju sa istinom pred Don Otaviom. Ljubomorna Dona Ana, shvativši da je izgubila Don Đovanija, odlučuje da otkrije da je on ubica njenog oca. Ovim priznanjem budi u Don Otaviu najmračnije misli o osveti i dužnosti prema pokojnom Komendatoreu. Za to vrijeme u dvorani Don Đovanijeve palate, seljaci proslavljaju Cerlininu i Mazeteovu svadbu. Ljubomornom Mazetu je jasno šta Don Đovani smjera. Kako bi ga razotkrili, pojavljuju se tri misteriozne maske (Dona Ana, Don Otavio i Dona Elvira). Tokom velikog plesa Don Đovani se približava Cerlini, ona počinje da viče i njen vjerenik i ostali svatovi brzo dotrče. Padaju i maske, iza njih su gnijevna Dona Ana, osvetoljubivi Don Otavio i ljubomorna Dona Elvira, koji uz uvrijeđenog Mazeta i Cerlinu pokušavaju da kazne Don Đovanija. Kao i uvijek, koristeći se mješavinom šarma, neustrašivosti i bezobrazluka, Don Đovani za dlaku izmiče pravdi.

II čin:

Don Đovani zakazuje sastanak Dona Elviri, ali šalje Leporela da ga zamijeni, dok je on s njenom sobaricom. U momentu kada Đovani preobučen u Leporela zavodi sobaricu, nailazi Mazeto i bijesni seljaci koji žele da se osvete drskom zavodniku koji je pokvario svadbu. Don Đovani nastavlja da glumi Leporela. Koristeći mrak, nadmudruje seljake i šalje ih u lažnu potjeru za navodnim Don Đovanijem, a zatim sam prebija Mazeta. Ulazi Cerlina, koja na duhovit način svojim oštrim humorom, ali i prirodnim šarmom uspijeva da omekša srce svog ljutog vjerenika, kao i da zavida njegove rane. Leporela, preobučenog u Don Đovanija, zatiču sa Elvirom. Dona Ana, Don Otavio, Mazeto i Cerlina žele da kazne navodnog Don Đovanija. Međutim, kada kukavica Leporelo otkriva svoje lice, svi likovi su još bijesniji na Don Đovanija i zaklinju se da će ga ubiti. Leporelo, pretučen i povrijeđen, jedva spašava živu glavu. Don Otavio još jednom potvrđuje svoj zavjet ljubavi Dona Ani i riješenost da istraje u zaliječenju njenih rana. Nešto kasnije, na groblju, Don Đovani veselo priča Leporelu o svojim avanturama. Na vrhuncu ismijavanja svih likova iz predstave, misteriozni glas sa neba mu poručuje: “Smijaćeš se još samo do zore”. On mu odgovara, praveći još lascivniju zabavu u kojoj uživa. Don Đovani je vrlo raspoložen na početku večeri. Iznenada, uz zlokobnu buku, pojavljuje se duh mrtvog Komendatorea. On ne želi da se pridruži gozbi, već poziva Don Đovanija da se pokaje. Nakon što Don Đovani odbije pokajanje, duhovi mrtvih iz njegovih zlodjela odvlače ga u pakao.